Sinisgalli [sinizga'l:i], Leonardo, talijanski pjesnik i esejist (Montemurro, Potenza, 9. III. 1908 – Rim, 31. I. 1981). Inženjer; djelovao je na polju oglašivanja, arhitekture i industrijskoga dizajna. Kao pjesnik isprva je bio blizak hermetizmu (zbirke Srce – Cuore, 1927; 18 pjesama – 18 poesie, 1936; Elizejske poljane – Campi Elisi, 1939). Uočljiv je prijelaz prema lirskim sastavcima koji slijede narativni izričaj te prema epigramatskoj formi (zbirke Nove Elizejske poljane – I Nuovi Campi Elisi, 1947; Vrabac i gubavac – Il passero e il lebbroso, 1970; Muhe u boci – Mosche in bottiglia, 1975., i dr.). U esejima je promišljao odnos između umjetnosti i tehnologije (Furor mathematicus, 1941; Horror vacui, 1945).